Koraci postaju sve više bolni i tmurni
Otkako nemam nje kraj sebe
Da smiraj duše dajem joj svakog dana
I da imam razloga za smijeh
Sada kada je daleko od mene vijekovima
Čini mi se da osjećanja nikada ista nisu bila
I da ljubav je sve ono što nam treba
Jer samo tako možemo biti sretni
Ali doba mržnje danas je došlo
Kada više se ne cijene neke stvari
Sitnicama plaćamo opasno mir
Koji nikada ne može biti opostojani
Ljubav je sve ono što je preko potrebno
Ali vještina koju bi dao zarad zagrljaja tvog
Nikada više ne mogu da vratim se nazad
Jer smisao duše jeste tvoja pojava
Sada kada smo daleko jedno od drugog
I moja osjećanja naglo su nestala
Samo pustolovine u mojoj duši
Ostati će kao vječna uspomena
Ono što sam sanjao sada nije kraj mene
I žalim sva ona vremena iza sebe
Kada bi mogao vratiti sve ono što sanjam
Ali nikada ne mogu, jer je daleko od mene
Ljubav u doba mržnje ne vraća se nazad
Maid Čorbić
