Noć u kojoj sam ga ugledala ostala je najljepša noć uspomena.
U njegovim očima i osmijehu vidjela sam anđela u obliku čovjeka.
On je ispunio moj život i pomogao mi da svoje srce otključam i prihvatim promjene koje su nastale.
Ključ je otključao vrata moga srca, a toplina i sjaj su mi u tim momentima ispunjavali dušu, ali vrata su kratko ostala otključana!
Sudbina se ponekad poigra sa nama i navede nas da ponovo mislimo da smo pobjednici u našim željama i u sreći trenutnoj.
Osjećaj i blizina njega potrajali su kratak period, ali ubrzo ruka sudbine je udaljila ono što je ispunilo moj život, njega, za koga ću uvijek reći da je bio anđeo na zemlji.
Njegov trajni odlazak u meni ne samo da je ugasio toplinu i sjaj moje duše, nego je i zaključao vrata moga srca, a smatrala sam da će ta vrata biti cijeli moj život otključana.
Samo sjećanja i uspomene bude njegovo postojanje u meni i ako on više nije tu u mojim mislima vječno živi.
Kažu da anđeli koji su bili na zemlji, kasnije nastavljaju svoj život u raju, vrtu božanske ljepote!
Moj anđeo se vratio u svijet koji je njemu pripadao, a meni je ostavio lijepo sjećanje i životnu zahvalnost na tim danima u kojima sam imala priliku da budem dio njega i da on bude dio mene!
Sada poneka suza poigra se u večernjim satima, a ona je mala nit koja nas povezuje u mislima, a meni pomaže da bol bude manja!
Vanja Moliers
