Uzela sam kist u
ruke,
a boje stoje mi
tu na dohvat
dok pravilnim
potezima bojim
ovu svoju masku
što svakodnevno
lijepim je na lice
ne bih li se
uklopila…
Boja nije spremna
i cijedi se niz rubove
praveći nakaradnu
grotesku od
mog nekad tako
iskrenog osmijeha,
a suza krasi
kut oka dok se
trudim svim snagama
da ne potekne…
…Nastat će potop…
Nisam spremna
a maskenbal počinje,
ja sam počasna gošća
u apsurdu kruga
u kojem svi
povremeno zapnemo
tražeći izlaz
dok vesela muzika
odzvanja od rulje
koja pravi
se sretna…
Martina Kopić
