Postoji jedna izreka koja kaže da će te istina osloboditi. To je vjerojatno rekao netko tko nikada nije dobio iskren odgovor na pitanje “Stoji li mi dobro ova frizura?”
Istina je jedan od onih pojmova s kojima samo mislimo da se želimo suočiti. Ona je poput onog prijatelja kojeg svi dobro poznajemo. Pouzdan, dosljedan, uvijek će ti reći kako stvari stoje i zato ga nitko ne zove na tulume. Jer, tko želi istinu u trenutku kad se svi samo žele opustiti i zaboraviti da su pojeli tri komada kolača previše?
Ipak svi uporno ponavljamo kako želimo čuti istinu. “Samo budi iskren sa mnom!” Tu rečenicu izgovaramo hrabro, sve dok istina ne dođe i ne sruši nas kao tornado u trgovini stakla.
Najgore je kad odeš kod frizerke i kažeš joj da ti samo malo podreže vrhove. Frizerka te pogleda kao da je upravo dobila zadatak operirati srce bez anestezije. Ti sjedaš na stolicu nadajući se čudu i ona sa škarama u ruci počinje svoju magiju. Kad završi, pogledaš se u ogledalo, a kosa ti je kraća za minimalno deset centimetara. Pogledaš frizerku, a ona se široko nasmiješi i kaže “Odlično izgleda, zar ne?” I tu dolazi dilema hoćeš li se suočiti s istinom i reći što stvarno misliš ili ćeš jednostavno kimnuti glavom, zadržati suze u očima, a u sebi se tješiti da kosa raste.
Obiteljska okupljanja savršena su prilika za male, nježne laži koje svi rado prihvaćaju. Nitko ne želi istinu na Božić, zar ne? Nažalost, to se okupljanje događa baš nakon nesretnog dolaska iz frizerskog salona. Još, da stvar bude bolja, kupila si boju za kosu koja nije ispala onako kako je prikazano na slici i ti na Božić izgledaš kao Uskrsno jaje. Baka te pogleda i upita imaš li novu frizuru, zatim komentira da ti jako lijepo stoji. Ali ti joj u očima možeš pročitati da si misli “što si to napravila s kosom, dijete drago?” U obiteljskim krugovima bi trebalo postojati nepisano pravilo da istina dolazi poslije kolača, a dotad svi samo klimaju glavom i smiješe se.
Ali kraljice istine, ili bolje rečeno carstvo gdje istina rijetko zaluta, su društvene mreže. Sve je filtrirano, dotjerano i ispeglano. Tamo svi izgledaju kao da su upravo sišli s modne piste, čak i kad kažu da su se “upravo probudili”. No, jednom kad netko napiše “Zar si stvarno mislila da ti dobro stoji ta haljina?”, počinje drama. Istina je na društvenim mrežama nepozvani gost. Zato svi volimo one koji ostavljaju komentare poput “Wow, predivno!” ili “Kraljica!” Jer tko ima snage za brutalnu istinu kad si samo htjela podijeliti selfie s lošom rasvjetom?
Ako ikada želite surovu istinu, obratite se djetetu jer, navodno, djeca ne lažu. Barem većina njih. “Tata, trebao bi malo smršaviti, izgledaš kao da si progutao loptu”, ili “Mama, palačinke su ti tvrde kao kamen.” Na tu se istinu ne možemo naljutiti, ali možda ne bi bilo loše odmalena ih naučiti brzoj improvizaciji i diplomatskim odgovorima za slučaj ako se odluče baciti u političke vode.
Možemo li onda reći da istina oslobađa?
Možemo, ali ponekad bi bilo bolje da nas zadrži u maloj, udobnoj laži. U svijetu u kojem se sve mora filtrirati, redizajnirati i prilagoditi društvenim očekivanjima, istina često dolazi kao hladan tuš. Zato, sljedeći put kada čujete staru izreku da “istina boli”, imajte na umu da ta bol dolazi jer smo se predugo navikli na mekane jastuke neiskrenih osmijeha.
Dakle, sljedeći put kad ti netko započne rečenicu “Ako ćemo iskreno…”, preispitaj svoju želju za istinom. Možda je ponekad bolje živjeti u blaženom neznanju jer istina jest divna stvar, sve dok je ne čujemo previše često!
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
