Živimo u vremenu kada nas gotovo ništa ne čudi, a kada govorimo konkretno o ružama, nisu nam čudne plave, smeđe, zelene, pa čak ni šarene ruže kao sa slike. Uglavnom, radi se o bojanju, međutim, prirodna, zelena ruža uistinu postoji.
Prema povijesnim saznanjima, zelene ruže postoje još od oko 1743. godine.
Za razliku od drugih sorti ruža, nemaju latice i imaju samo čašićne listiće koji su zeleni. U prirodi su rijetke, a najčešće su privlačne zbog svojih neobičnih nijansi, usto, zelena boja ima mnogo značenja (ako vam to išta znači), pa je tako simbol zelene ruže najčešće povezan s nadom i plodnošću. Podmlađivanjem i vedrinom… S druge strane, zelena boja je povezana s ljubomorom.
Prirodne zelene ruže uglavnom su svjetlije nijanse poput limete, metvice ili popularne jarkožućkaste zelene boje.
Zelene ruže davno su se unosile u domove zbog raznih praznovjerja poput toga da će unijeti smirenost i nadu. Budući da je sama zelena boja znak buđenja prirode, nekada (za razliku od sada), ljudi su ovisili o godišnjim dobima, odnosno, proljeće je donosilo lakši i bolji život nakon duge i teške zime. Tu govorimo o hrani i čistom preživljavanju.
Naravno, nadu povezujemo i s jelom koju unosimo u domove i kitimo za Božić. To je zbog povezanosti sa zelenilom prirode i podsjetnikom da postoji prirodan poredak stvari. Stoga ne čudi praznovjerje, posebice ako se radi o rijetkoj, prirodnoj, zelenoj ruži.
Dakle, iako ne zvuči istinito, prirodne, zelene ruže postoje.
Božana Ćosić
