Još kao dijete sjećam se reklama o Vegeti koju je promovirao sam Karapanđa (ondašnji boos među kuharima). Reklama je bila učestala i sama po sebi nešto normalno.
Moja mama je koristila Vegetu gotovo svakodnevno, ali i mame mojih prijateljica.
Komotno mogu reći da nije bilo kućanstva u kojem nije bilo Vegete.
Jesmo li se pitali što to redovito dodajemo hrani koja zahvaljujući Vegeti postaje pikantnija i ukusnija? Nismo.
Čak i pojam nutricionizma ili zdrave prehrane bio je tuđ, zapadan i nepotreban.
“Mi smo se hranili ukusno i samim time i zdravo.”
Mnogo godina, čak 3 desetljeća kasnije, Vegeta je i dalje ostala konstanta u našim kuhinjama, kao i u kuhinjama naših mama.
Razlika je jedino u tome što sam ja počela učiti o zdravoj prehrani, a jedno cijelo predavanje bilo je posvećeno Vegeti.
Ostala sam u šoku nakon tih novih spoznaja.
Vegeta = otrov pisalo je na ploči.
Slijedilo je tumačenje.
Vegeta sadrži vrlo visoke količine glutaminata (Na i K soli). Ovi spojevi u našem metabizmu ne mogu se metabolizirati do kraja ili u zdrave (našem organizmu prihvatljive metabolite). Naime glutaminat se konačno metabolizira u fenilalanin i metanol.
Prvo je aminokiselina koja se štetno nakuplja u našim tkivima, a u mozgu takvo nakupljanje uzrokuje kognitivne deficite. Za metilni alkohol znamo da u većim koncentracijama može uzrokovati oštećenja neuroloških tkiva, među kojima je najzastrašujuće sljepilo kao posljedica trovanja upravo metanolom.
Zaključak se nameće sam po sebi.
Od jedne žličice Vegete neće nam biti ništa.
Ali jeste li spremni na opetovani unos najpopularnijeg dodatke prehrani?
Marijana Martinčić, dr.med.,nutricionist
