Ah, siječanj, taj vječni optimist među mjesecima, vrijeme kada svi vjerujemo da smo sposobni za velike promjene. Novogodišnje odluke? Naravno! Tko ih ne voli? Pa, ja. Hvala što pitate.
Iskreno, ja ih ne donosim. Ne zato što nemam ambicija, nego zato što poznajem samu sebe. Ako odlučim smršaviti, jer to je jedino što mi pada na pamet da bih možda trebala, to će trajati točno dok ne ugledam prvu krafnu. Da, onu punjenu čokoladom i na vrhu sa šećerom u prahu u koju kad zagrizem imat ću bijele brkove. Mogu je već sad namirisati. Dakle, bolje da preskočim to razočaranje i ostanem na sigurnom terenu, u svijetu “bit ću ono što već jesam.”
Zna se dogoditi da čujem pitanje “Zar ti ne želiš nešto promijeniti?” Naravno da želim! Želim biti bogata, odmorna, uvijek s odličnom frizurom i želim stati u traperice koje sam nosila prije deset godina. Želim putovati i ne ustajati na posao dok čak pijetlovi spavaju. Ali, realno, šanse za to su iste kao da dobijem na lotu. Možda bih i dobila da koji put uplatim listić, ali s obzirom na sreću koja me prati kroz život, sve da i pogodim dobitnu kombinaciju, listić bi proglasili nevažećim.
Čujem ljude koji s entuzijazmom pričaju o teretanama, zdravim obrocima ili jutarnjim trčanjem. Ja? Ja pričam o tome kako ću prestati jesti kolače… dok jedem kolače. Vidite, nije stvar u tome da ne želim biti bolja verzija sebe, nego u tome što moja verzija “bolje” uključuje previše truda. Nekako… nisam za to.
I tako, umjesto da si postavljam nemoguće ciljeve, ove godine imam samo jednu odluku, a to je da neću donositi nikakve odluke. Živjet ću u trenutku, pokušati uživati u životu i slavodobitno nastaviti izbjegavati zeleni smoothie ili čaj. Bilo kakve boje.
Ako vi imate svoje odluke, želim vam svu sreću! Ja ću biti tu, spremna ponuditi utješnu krafnu ako stvari ne krenu po planu.
Sretna Nova godina i, molim vas, ne zaboravite – neuspjeh je samo prilika da zagrizete nešto fino, slatko!
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
