Uvijek mi je razum govorio
Da moram biti oprezna u ljubavi
I bila sam dugo godina…
Dok se nisi pojavio ti…
Tada sam zaboravila na razum…
Pustila sam te u srce…
Voljeli smo se kao djeca…
Crtali grafite po zidu…
Trčali za snovima…
Jedan dan si samo nestao…
Pitala sam se jesi li bio iluzija
U koju sam vjerovala…
Sve što smo imali
Nestalo je kao kula od pijeska…
Moje srce je ostalo slomljeno
Ožiljci otvoreni
Kao žive rane…
Izgubljena ljubav je teška
Kada izgubiš povjerenje
Još je teži osjećaj u srcu…
I teško da ću ikad nekoga
Pustiti tako blizu…
Pisao si mi pisma
Rekao da me voliš
Ali nisam mogla čitati dalje
Zgužvala sam pismo
Moje srce je vrištalo
Ali znaj samo da više ne želim te vidjeti…
Niti nekog tako blizu pustiti…
Sada je sve što mi treba vrijeme
Da moje rane zacijele…
Drugi puta ću znati…
Kada nekoga u srce pustim
To će biti onaj netko
Tko će se za mene boriti
Tko neće biti kukavica
Netko tko će biti vrijedan…
Sa kim ću iznova graditi snove…
Sa kim je predivno
Trajati u dvoje…
Maja Ćulumović
