Stojim na obali sama.
Samo sam djelić mora koje sam već odavno upila u sebe.
Još od najranijih dana nosim plavetnilo u sebi kao svoj sasvim osobni značaj.
Odustajala sam od njega i vračala mu se još češće.
Možda je to samo dojam.
Ali upravo me dojam nikada nije prevario.
Ostajao je isti, na početku i na kraju.
Potpuno prihvaćajući dojam mora zurim u njegovo prostranstvo.
Nekada sam ga bila spremna preplivati.
Danas sam zadovoljna tek spoznajom
da moj dojam o sebi samoj nije kriv.
Tek dio plavetnila, sa plavetnilom u sebi.
Dopuštam čitavom spektru da me dodirne.
I više od toga.
Ali ostajem vjerna svojoj esenciji.
Marijana Martinčić
