Neočekivani susret ponovnog pronalaženja same sebe
Nakon dvije stvaralačko-umjetnički iznimno uspješne zbirke pjesama – Simfonija života, objavljene 2018. i Pozna mladost,objavljene 2019. godine, pulska pjesnikinja Marijana Martinčić i ove nas je, za sve nas veoma burne godine, iznenadila novom, nimalo manje kvalitetnijom zbirkom poezije zanimljivog naziva Susret sa sobom.
Za razliku od druge zbirke, koja je tematski bila podijeljena na nekoliko naslova, Marijana, kao ni u prvoj zbirci, ovdje nije koristila tematske cikluse s određenim naslovima, nego u Susretu svaki ljubitelj dobre poezije može pronaći i izabrati najdraže pjesme iz raznolikog tematskog izbora – od misao-nih (samo)refleksivnih (npr. pjesme Svaki put, Ne želim se osjećati pobjednikom, U mom posjedu, Susret sa sobom…); pejsažnih (Sjene jutra, Ako odem u Alhambru, Crtica o jeseni…) ili pak ljubavnih, bilo da govore o životnom ljubavnom razočaranju (Sve moje ljubavi, U miru li je ili Uzbuđenju slatkom da mi srce tuče?, Neostvarena ljubav…), ljubavi prema obitelji (Majka) i vječnoj snazi, nepobjedivosti i nadmoći istinske ljubavi kako nam pjesnikinja uvjerljivo dočarava u prekrasnim stihovima pjesme Zbog tebe: Ljubav nije slijepa / Upravo suprotno / Ona ima puno više očiju / od onih s površine naše / Ona vidi / U mraku / Kroz maglu… ili pak također predivne pjesme simboličnog naziva Volim te: Volim te / kad dijeliš moje zanose / iako nisu i tvoji / Koji tada postaju zajednički / zbog naše ljubavi…
Naravno, kao i u ostalim zbirkama, tako su i Susretu prisutni brojni motivi same glazbe i njene povezanosti s autoričinim
životom i osjećajima, npr. u pjesmama Adagio, Harmonikaš sa šeširom, a njena značaj muzike kao životnog puta i zvijezde vodilje same pjesnikinje je posebice izražen u vješto napisanim stihovima pjesme Sinkopa: Između ritma i melodije / sinkopa dirigira i vodi / da ne ode svak’ u svojem smjeru. / I dok svjesni smo sinkope / izgubljeni nismo / Vođeni cjelinom.
Dok u pjesmi Umjetnost je lijepa, ali život je ozbiljan, autorica naglašava sinergiju njene biti i glazbe te navodi da je umjetnost (pa tako i glazbena) kao dio života puno vrednija divljenja i uživanja nego život sâm po sebi: Vraćam se u život/ I duboko shvaćam/ Da bio je to tek intermezzo/ Između nečeg manje sublimnog, / ali puno vrednijeg života / Između umjetnosti života samog.
U novim Marijaninim stihovima čitatelja će svakako oduševiti i konotacije s poznatim velikanima svjetske književnosti, bezvremenskim prozaistima ili pjesnicima kao što su genijalni Federico García Lorca: Bit će to kao da sam već bila / S Lorcinim stihovima i sjetnim tonovima gitare…
Potom kontroverzni David Herbert Lawrence u pjesmi Lady Chatterley: Ponekad mi se učini živim, / tako živim san u kojem sam / Lady Chatterley…
Pa čak i nenadmašni češki pisac Franz Kafka i jedno od njegovih najpoznatijih djela Preobrazba o čemu govore sljedeći
stihovi: Probudio se Gregor Samsa / ujutro k’o kukac. / Ništa neobično. / Što da učinimo s kukcem? / Zapitaše se ukućani i to oni / u srodstvu mu krvnom.
Kao i stihovi iz prošlih zbirki, tako su i ovdje Marijanini stihovi prožeti sjetom, gorčinom i nostalgijom za nekim boljim vremenima i trenutcima, kao i dubokim razočaranjem u pojedince iz sadašnjosti ili prošlosti i njihovim lošim postupcima koji nose samo tugu i slamaju srce.
No, s druge strane, autorica i dalje čvrsto vjeruje u bolje sutra i dobra vremena koja će sigurno doći, pa je dio stihova
Susreta sa sobom ispunjen velikim optimizmom, nadom i vjerom ne samo u određene ljude koji će svojom vedrinom,
ljubavlju i dobrotom uvijek pružiti podršku, nego i novopronađenu samu sebe (makar taj susret bio posve neočekivan), koja
će, usprkos svim patnjama i nedaćama, teškim i bolnim isku-stvima, nanovo susresti i pronaći svoje davno izgubljeno ja i odvažno krenuti u nove životne borbe i pobjede, jer kako kaže autorica: Iznenadi me. / Taj susret sa stvarnom sobom. / I
ostavlja još dugo pod dojmom. /Neočekivanog susreta / i pronađene sebe…
Vještina i snaga Marijaninog pjesničkog pripovijedanja te izražavanja i u ovoj zbirci su na veoma visokoj i kvalitetnoj razini, a njena iznimna i unikatna poezija svojom originalnošću, lepršavošću, dubinom i senzibilitetom oduševit će brojne ljubitelje poezije, no zasigurno će i privući i nove čitatelje koji se dosad nisu susreli s bogatim pjesničkim opusom ove iznimno nadarene autorice.
Leontin Čapo Milenić,
profesor književnosti i pisac
Marijana Martinčić
