Ne idi stopama
koje ostale su
onoga dana kada
odlučio si otići
jer one više ne postoje
raznio ih je vjetar
nemilosrdni baš
kao i kiša što
neumorno padala je
ne dozvoljavajući mojim
suzama da budu vidljive…
Ne idi stopama prošlosti
tamo nema
više ničega
što veže te
za mjesto,
mene,
uspomene…
Ne idi
istim stopama
samo zato što
sad žališ
za izgubljenim vremenom,
jer nikad više
neće biti isto…
Ne idi
istim stopama
tražeći ono što
ti sada nedostaje
dok ono mjesto
posred grudi razdire te
i svojim tupim bolom
podsjeća te…
da više nema me…
Ne idi
istim stopama
nema svrhe
nestala sam
iste sekunde
kad tvoji koraci
prestali su odzvanjati
od kišom natopljene ulice…
Martina Kopić
