Ako niste znali, na današnji dan, 16. listopada prije sto sedamdeset i dvije godine dogodio se jedan od najznačajnijih događaja u povijesti medicine. Po prvi puta u svijetu uspješno je primijenjena eter anestezija kod operativnog zahvata. Znam jer sam guglala. Zašto sam baš to guglala? To je već pitanje za stručnjake.
Sad će se većina, koja će možda odlučiti početi čitati ovaj tekst, pitati o čemu sad to ona, dovraga, piše? Ali hajde, samo na trenutak zamislite život bez anestezije. Primjera radi, odlazite kod zubara i dok čekate, s panikom u očima, promatrajući kako on priprema sve one strašne bušilice, samo jedno vam može pasti na pamet. Pa, barem meni. Ja svaki put pomislim kakav bi mi bio život da nemam zube i to mi se, zapravo, ne čini kao loša ideja. Hranila bih se na slamku i pritom možda izgubila koji suvišan kilogram. I onda se dogodi taj trenutak. Zubar daje anesteziju i, umjesto da doživim slom na stolici, ja odlazim na izlet. Tamo gdje zubar, igle, bušilice i svi ti grozni aparati uopće ne postoje.
Kao što svi znamo, postoji više vrsta anestezije. Lokalna anestezija je kad ti oduzmu samo jedan dio tijela, ili lica ako si kod zubara, i ti se praviš da je sve u redu dok ostaješ bez živca ili zuba. U tom trenutku ti je bitno samo da više ne boli. Postoji i ona opća anestezija, većini možda i draža. Ona podsjeća na studente koji su nakon razuzdanog tuluma došli na predavanje. Zaspiš duboko i probudiš se bez ikakve ideje što se dogodilo, ali znaš da je bilo prilično važno.
Anesteziologe bih svrstala među neku vrstu čarobnjaka. Dođeš k njima s cijelim repertoarom nervoze i straha, a oni ti samo kažu da se lijepo opustiš, brojiš od deset unatrag i, ako imaš sreće, zaspat ćeš već kod brojke sedam. A što ako nemam sreće? Što ako anestezija ne odradi svoju magiju? Bez brige, to se nikad nije dogodilo. Nemojte slučajno guglati tu informaciju.
Koliko god anestezija zvučala idealno za preživjeti operaciju, ili vađenje zuba, trenutak buđenja nije uvijek magičan. Tada tvoj mozak postaje poput zbunjenog gosta na nekoj svečanoj večeri. Odjeven si u donji dio trenirke, majicu s natpisom koji kaže “Nisam ginekolog, ali ću ipak pogledati”, a ti se pitaš gdje si, tko si i zašto te svi gledaju kao vanzemaljca.
Prve riječi nakon buđenja su većinom potpuna besmislica, ali tko ne bi volio ispaliti neku glupost pred bolničkim osobljem? Zašto se ljudi ne bi nasmijali nakon dobro obavljenog posla?
Dakle, sljedeći put kad se nađete pred potrebom za anestezijom, sjetite se da je to je poput besplatnog putovanja u wellness centar. Samo što umjesto švedskog stola dobiješ kirurške instrumente, a umjesto masaže možda ostaneš bez… Ma dobro, većinom ti odstrane ono što ti zapravo i ne treba. Sve u svemu, anestezija je možda jedina stvar u životu u kojoj je sasvim prihvatljivo da samo nestaneš na neko vrijeme. I, budimo iskreni, tko to ne bi volio?
Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen
