Dobrodošla, jeseni! Zaista, nisi se trebala truditi dolaziti

Jesen je doba godine kada priroda odluči povući ručnu kočnicu i reći da je bilo dosta sunčanja i da je vrijeme za jakne i kišobrane koji će se zbog jakog vjetra, naravno, odmah slomiti. Listopadna stabla se ponašaju kao da su na nekoj šumskoj zabavi, razbacuju se lišćem kao da sutra ne postoji, a mi bismo te njihove zabave trebali skupo plaćati grabljanjem nakon kojeg ne možemo izbjeći bolove u leđima.

Postoje ljudi koji možda vole jesen, i oni koji se prave da je vole. Miris pečenih kestena, naprimjer, i u meni izaziva blago pozitivne reakcije. Ali, kad se sjetim mokrih čarapa nakon što mi pokisnu tenisice, taj osjećaj miline automatski je mrtav. Ili onaj osjećaj kad kreneš van bez jakne jer se čini da je toplo, a onda te vjetar lupi ravno u lice kao da te netko šamarom vratio u stvarnost. Zatim magla! Ujutro kad vozim na posao čini mi se kao da sam u horor filmu. Samo čekam kad će mi pred automobil iskočiti neki vukodlak ili čudovište iz močvare.

A da slučajno ne zaboravim, tu su i bundeve. Da, bundeve! Zvijezde jeseni. Svugdje su oko nas i jednostavno ih ne možeš izbjeći! Baš me zanima, tko je pokrenuo to ludilo odlučivši da je baš bundeva univerzalni simbol jeseni? Nisam mogla vjerovati da postoji čak bundeva u kavi! Zašto? Pa bundeva u kruhu, hajde to još mogu razumjeti, ali ne znam ima li je možda u pastama za zube ili gelovima za tuširanje? Mah, sigurno ima jer ima je gdje god poželiš, i što god zamisliš vjerojatno postoji verzija s bundevom. Taj koji je to smislio i okrunio bundevu za kraljicu jeseni možda je imao neki tajni cilj. Kao, naprimjer, ukazati nam na to da postoji povrće koje se može jesti u bezbroj oblika. I svi su, ako se mene pita, jednako diskutabilni.

Nakon entuzijastičnog ljeta, i jesen dočekujem s podjednakom željom vraćanja u formu. I već znam da ću se pred kraj listopada zapitati “Je li u redu što sam danas pojela cijelu čokoladu i kutiju keksa, i nisam izašla iz pidžame?” Spoj jesenje hrane i želje za preživljavanjem hladnih dana dovodi do toga da se osjećam kao medvjed koji se priprema za hibernaciju. Samo što moj zimski san ne uključuje spavanje, već maratone serija i bezbroj kalorija.

Dakle, ako se i dalje pitate kako se najbolje nositi s jeseni, odgovor je jednostavan. Prihvatite je. Prihvatite slojeve odjeće, blatnjave cipele i bundeve u svim oblicima. Bit će lakše kad se sjetite da je zima odmah iza ugla. Pa, ako vam već jesen nije već dovoljno zagorčala život, čekajte samo da stignu računi za struju jer ste previše puta upalili grijalicu koja troši kao najskuplja sponzoruša.

Kolumna: Na valovima riječi – Anna Lowen

Najčitanije