Plašim se visine
Mraka i zlih ljudi
Što kradu mi identitet
Olako šunjam se
Kroz katamarane u venama
Šuštim i živim
U njedrima poezije
Što šuti posthumno
Lagao bih
Kad bih rekao da početak
Moj je kraj
Ranom zorom budim se
I čitam zornjak
Trčim ugađajući svima
Lažem sebe i svijet
Da je sve u redu
A znam da
Nije
Jer svaki veto na rabotu
Stvara nervozu
“Ti ne znaš živjeti”
Rekoše mi oni koji
Tipkaju jake riječi
Na tastaturi
I mole Boga
Da ih ne sretnem
Ubitačna nota
Radio pjeva pjesmu
I laž notorna
Postati će
Istina
Ćutim
Riječ zalivena
Šakom neznanja
Od poliglotoma
Posthumni režim
Palim
Motor u glavi
Vrti priču
U kanconu tjeram
Ples slobode
Ptica na nebu
Kotira visoko
Kao i ja
Posthumno pišem
Tragom čovjeka
I idejom istine
Tvorim ti budućnost
Iz riječi
Poštovanja
Maid Čorbić
