Nakon već ne znam ni sama koliko izazova koje sam postavila pred sebe, definitivno odustajem od istih. Dosad sam pala na svakom i, osim ako sljedeći nije recimo koliko čokolade mogu pojesti bez da mi pozli ili koliko dugo mogu ostati ležati u krevetu ujutro, niti jedan drugi nema smisla.
Kad poslije viroze i nekoliko dana doslovnog posta ne uspiješ smršaviti ni grama, dođe ti da se zapitaš što mi uopće nedostaje ovako ugodno popunjenoj? Ništa, naravno, ima i viška, ali isprva, kad su se kilogrami tek zalijepili za mene i odlučili ne napustiti me, nedostajalo mi je samopouzdanje. I odjeća koja mi pristaje.
Naravno da bih voljela imati liniju poput fotomodela, isto kao što bih se voljela riješiti celulita, ali svjesna sam da se tako nešto neće dogoditi bez puno znoja i odricanja. Upravo to je razlog zašto odustajem od težnje prema tom navodnom savršenstvu. Ne želim cijeli život provesti u nekakvom grču i “moranju”. Ne moram ja više ništa, pogotovo nositi odjeću u koju sam stala prije nego što sam rodila troje djece i debelo zagazila u četvrto desetljeće. Zašto bih morala?
Svi smo svjesni da nas prisluškuju sa svih strana i ako spomeneš, ma i ako samo pomisliš na nešto, upravo to će ti iskočiti kao reklama na mobitelu. Meni nikad nije iskočila niti jedna sprava za vježbanje, dijeta ili sličan oblik mučenja. Dobro, možda jest pa sam je uspješno ignorirala, ali zato sam jasno vidjela recept za savršenu, čokoladnu tortu s kokosom. To ću smatrati znakom jer čemu se zamarati brojanjem tih neprijateljskih kalorija kad mogu uživati u bogatstvu okusa čokolade? I kokosa.
Ljeto nam se vratilo, iako se čini kao da zime nije ni bilo, a uskoro će godišnji odmor i izležavanje na plaži. Opterećujem li se činjenicom da će me možda netko u moru zamijeniti s plutačom? Ne! Dobro, možda malo, ali imam vremena za poraditi na tome.
Iako sam na početku spomenula da odustajem od izazova, možda bi se ipak mogao provući koji, a da nije prejedanje čokoladom, predugo ležanje u krevetu ili ne daj Bože dijeta.
Puno teži izazov za mene bio bi sagraditi samopouzdanje, ali ne što se tiče izgleda jer to je toliko beznačajno. Imam sasvim jedan drugačiji na umu. Da, stavljam pred sebe jedan izazov koji će ponovno biti teško ispuniti, ali oko ovog bih se zaista trebala potruditi da bih nastavila činiti ono o čemu sam nekad mogla samo sanjati.
Ali, to je već tema za neki drugi put. Možda već sljedeći.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna H.
