Kad je riječ o CoHo očekujem wow i plakanje. Možda je u tome problem jer nakon Sve tvoje savršeno i 9.studenoga sam isto očekivala rapsodiju emocija. Čak sam mislila da je problem u meni jer mi je rekla prijateljica da ne treba čitati dvije njezine za redom. Napravila sam pauzu, ali opet isto. Radnja je započela super, gotovo savršeno. To je CoHo – pisanje ne treba komentirati. Vrhunski je odradila posao kao i za sve ostale knjige. Od sredine je krenuo “problem”. Postalo mi je mrvicu dosadnjikavo. Ok, mislim si, zapariti će na kraju. Nije. Neugodno mi je uopće ovo pisati jer da se razumijemo – knjiga je dobra, da, jako dobra, ali ne toliko koliko ove gore navedene. Ponekad može biti vrhunski napisano, ali nam ne sjedne sasvim. To je stvar ukusa.
Kenna se nakon pet godina zatvora vraća u grad gdje se nada upoznati kćer koju je rodila u zatvoru i nikada je nije upoznala. Prve noći u baru upoznaje vlasnika te odmah osjeti privlačnost. Večer završe ljubeći se u njegovom kamionetu. Preraslo bi to maženje u više, ali je onda saznala njegovo ime. Saznala je da je to najbolji prijatelj njezinog pokojnog dečka. Uz grozan osjećaj krivnje što “vara” ljubav svog života s najboljim prijateljem tu je i povezanost između Ledgera i Diem – Kennine kćeri. Odluči mu se približiti kako bi barem vidjela kćer kad joj baka i djed brane upoznavanje. No, sve se zakomplicirala kada Ledger otkrije tko je zapravo Kenna, a osjećaji su već buknuli između njih.
Neću više ništa pisati jer sve sam gore rekla. Očekivala sam previše. Problem je u meni. Ne sumnjam da su drugi uživali puno više u knjizi od mene. Unatoč tome, ima preporuke!
Reina Reed
