Život je lijep. Je li uistinu?
Možda nekima je, ali vjerujem da će se većina složiti s tvrdnjom da uvijek može biti ljepši, bolji. Zašto? Zato što ljudima nikad nije dovoljno. Uvijek žele više.
Umjesto život je lijep češće će se dogoditi da čujemo izjavu život nije fer. To zapravo i nije neka tajna jer nepravda je svugdje oko nas i većinom ne možemo učiniti ništa da bismo to promijenili, jer život ako želi uvijek pronađe način da nam opali šamar ili dva.
Ako to ne učini život, naći će se već netko da to učini umjesto njega i pokvari nam dan. Nismo to zaslužili naravno, ali našli smo se na putu, a nemamo kontrolu zaustaviti ga jer koliko god se trudili, ne možemo kontrolirati baš sve.
Možda se u ovom slučaju većina neće složiti s mojom izjavom, ali reći ću svejedno – ljudi su loši. Ne svi, ali velika većina je opsjednuta sobom, svojim problemima kao da su najveći i jedini tako da ne uspijevaju vidjeti širu sliku i pomoći s namjerom da nam svima postane bolje. Zašto i bi? Jer svatko gleda na to ovako; on/ona neće pomoći meni, zašto bih ja pomogao/pomogla njemu/njoj. Čast izuzetcima, jer ima ih, ali rijetki su, zato ako ih pronađete zadržite se u njihovoj blizini.
I tako, malo po malo udaljavamo se jedni od drugih, zatvaramo u sebe, svoje domove i visimo po društvenim mrežama osuđujući tuđe postupke i razmišljanja, čitajući o ratovima, instant zvijezdama ili youtuberima milijunašima koji koriste svoju slavu da bi prodavali preskupe čokolade.
Zar se život sveo na to? Osuđivanje i borbu za svoje postojanje da bismo na kraju završili dva metra ispod zemlje? Jer neminovno je da nas sve to čeka.
Raspoloženje mi ovih dana varira od malo mi se pjeva u zboru do malo mi se vrišti u samoći. Život je to, ponekad je lijep, a ponekad me toliko izbaci iz tračnica da ne znam na kojem sam kolosijeku ni kuda vozim.
Da, život je to. Ponekad lijep, ponekad…..ne, ali rođeni smo da ga živimo i iskoristimo najbolje od onoga što nam pruža. Premda nam se ponekad čini da su to samo šamari, nije baš uvijek tako. Dogodi se da dobijemo i cvijet, pitanje je samo što ćemo s njim. Zalijevati ga i potruditi se da raste ili ga ubiti svojom nebrigom ili možda čak pretjeranom brigom. Izbor je na nama, ako ga znamo prepoznati.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna H.
