Ne osjećam toplinu,
utrnule ruke još hladnoća steže,
ne razumijem misao
što jedna na drugu se veže.
Zalud me budiš,
ti sunce na obzoru sjajno,
prazne su ruke moje
samo u mislima sve ono je trajno.
Ne osjećam toplinu,
snovi ne mogu biti java,
u meni tek tihi je jecaj,
a buđenje put zaborava.
Karolina Obradović
