Probudi me usnama poput baršuna, zagrli tišinom…zovi me daljinom blizine. Pomješaj rime da se pjesme pronađu, u predgrađu naših snova, sakrila se ljubav ova…
Kad sjedim pored tebe i razgovaramo, čuješ li muziku…
Ako je čuješ…da li vjeruješ u mom srcu stanuješ…
Jednostavno osjetiš da letiš…negdje gore među pticama, obraduješ me sitnicama.
Po oblacima hodamo… i čini se da padamo…a onda se u visine vinemo…
Zvijezde s’ neba skinemo, pa ih vratimo, na nebu stoje kao značke…
Pošalji mi maslačke, tamo gdje stanuješ zamisli želju, maslačak zna, gdje stanujem ja…naći će put posut od zrna nade…
Kad te od snova neko ukrade…znaš li ko te je poljupcima budio, ko se usudio, sat ranije navio da zvoni kad zamijene mijesta podovi i plafoni…negdje smo dušo u vasioni.
Znam da te trebam, kao vazduh i vodu…nemiri nestali u hodu…oni na spavanje odu…kad osjećanja pustimo na slobodu.
Da li umiješ da razumiješ…kad tišinom govorim…kad ti vrata duše otvorim…kad ti kažem…
Ti i ja, mi smo orbite, idemo jedno, pored drugog…ljubav utiče na naše pokrete…noćas se pomjeraju planete… albatrosi spavaju dok lete…
Pošalji mi maslačke, nek ih vjetar nosi…nek putuju daljinama…blizina je, u nama…
Na neobičan način te volim…ja sam neko ko putuje snovima tvojim.
Jutranjom rosom, lice ti umijem…pored tebe zaspim.
Ruke se spoje…jer, noćas nebom brodovi plove.
Pošaljem ti snove, mislima, osjećanja napišem u pismima.
Iz nekog sam drugog vremena…ovdje zalutala.
Kao da su me vremeplovom tebi poslali…mi smo se davno sreli.
A srca uvijek nađu način, nađu put…da jedno, do drugog dođu…
Staze od trnja prođu…samo da se nađu…u beznađu želja da se stvori iz pepela ljubav koja je plamenom gorjela.
Pošalji mi maslačke…tebi poslaću ih ja…u minut do dva sata, otvoriću ti vrata…pred njima stajaćeš ti…čekam te, da te zagrlim i poljubim i kažem da te godinama volim…
Da sam ja ta što je putovala tvojim snovima…
Što ti je suze sa lice brisala, poruke po prozoru pisala.
Kad u rano jutro zamagle prozori, dok još spavaš, ostavim ti poruku…a maslačci ćute i znaju….šta naša bića osjećaju…
Oni nas vežu…daljinama u našim blizinama, volimo tišinama, volimo riječima…volimo onako neobično nekako.
Taktovima muzike…pjesmama koje duša piše…tiho i glasnije…
Strasno i jasnije od svakog eha što odzvanja u daljinama.
Ljubav u tebi, ljubav u meni, ljubav u nama…zvijezde su noćas značke ljubav je naglavačke svijet okrenula…želja je na put krenula i putuje, čuvaj se, čuvam te…i čekam u minut do dva pored prozora od snova…otvoriće se vrata…kad čuju tvoje korake ti dolaziš…čekam te…volim te…
Milena Vujinović
