Danas ću se osvrnuti na virtualna prijateljstva. Prošli put pomenula sam kako sam preko aplikacije namijenjene pisanju i čitanju upoznala puno ljudi, neke samo virtualno, a neke s vremenom i osobno, licem u lice.
Jedna osoba upravo zbog te aplikacije postala je dio mog života, sasvim slučajno, ali ostala je uz mene kao i ja uz nju, namjerno. Mjesecima smo se isključivo kroz dopisivanje upoznale i složile bolje nego što sam se složila s nekim ljudima koje poznajem gotovo čitav život. Muž me često znao zezati da imam zamišljenu prijateljicu, čak mislim da je jedno vrijeme možda zaista mislio da je tako.
Ali ta prijateljica to je u pravom smislu te riječi. Ne viđamo se, jer dijele nas kilometri, ali ne prođe dan da ne razmijenimo hrpu poruka. Nazivam li to prijateljstvom? Ne. Ono što je čini prijateljicom je to da koliko god moj dan bio loš, koliko god ja bila rastresena i koliko god ne željela razgovarati ni s kim, njezina poruka će mi izmamiti osmijeh na lice. Sigurna sam, ako je trebam bilo što, tu je za mene, bez obzira na to što je kilometrima daleko.
Virtualna prijateljstva mogu biti prava prijateljstva, jer ona se rađaju iz zajedničkih interesa ili tema. Nije istina da nam ti ljudi ne mogu biti prijatelji jer ih nikada nismo sreli licem u lice, prava istina je da apsolutno mogu.
Pogledajte na svoj Facebook profil i osvrnite se na broj prijatelja. Je li taj broj dvoznamenkasti, troznamenkasti ili čak četveroznamenkasti, potpuno je nebitno. Zapitajte se koliko je tih prijatelja spremno stati uz vas i nasmijati vas kada vam nije do smijeha. Koliko ih je spremno saslušati vas, razumjeti svaku vašu riječ ili možda neukusnu šalu bez da se uvrijede? Za koliko njih možete tvrditi da će vam biti “prijatelji” sutra? Koliko njih su samo “sviđa mi se” na vašoj objavljenoj fotografiji?
Ako od tih stotinu ili tisuću prijatelja imate onog jednog pravog dovoljan je, jer kvaliteta je uvijek bolja od kvantiteta.
Prijatelji su množina, a ne jednina i to ne mislim tako da ih morate imati stotinu. Prijateljski odnos se ne bi smio odvijati u jednom smjeru. Koliko dajemo, toliko i dobijemo, matematika je jednostavna.
Ali najbitnije od svega je sam sebi biti prijatelj jer ne postoji nitko s kim ćete provesti više vremena nego sa samim sobom. Naučite voljeti sebe i ponašajte se
prema sebi onako kako očekujete da se prema vama ponaša prijatelj. Razgovarajte ljubazno sami sa sobom, to nije neobično ni za osudu. Oprostite si kada učinite nešto zbog čega biste kasnije mogli žaliti. Tek kada ste sami sebi najbolji prijatelj, možete pronaći još jednog istinskog, bilo virtualno ili ne, tek tada može biti do kraja života.
Kolumna: Na valovima riječi – Anna H.
