Kroz krošnje starih kestena
Probijaju se jake zrake proljetnog sunca…
Ti i ja okruženi zelenilom sjedimo
Na staroj klupici iz mojih mladih dana.
Držimo se za ruke, naslonila sam glavu na tvoje rame…
Ptičice cvrkuću, čuje se cika djece s igrališta
A ja samo želim da ovaj trenutak potraje…
U prekrasnoj prirodi ti i ja
Oduvijek vezani nevidljivim sponama…
Zatvaram oči i kad ih ponovno otvorim
Ne znam je li ovo samo san ili java…
Teška romantika za mojih već podosta godina…
Trenutak koji čuvam u srcu zauvijek
Dok bazga miriše – ti i ja u sjeni divljeg kestena…
Anada Kotorac
