Nisam ja za ovaj svijet
ovako naivna
vjerujući još uvijek
u dobro
u ovom zlu od vremena…
Nisam ja za ovaj svijet
ovako nasmijana
hodajući kroz
proreze
namrgođenih lica
gdje god da se
okrenem…
Nisam ja za ovaj svijet
ovako puna nade
širom raširenih krila
dok vjetar nevremena
uporno se trudi
da ista ta krila mi
skrati…
Nisam ja za ovaj svijet
ovako luda
u nakaradnosti normalnosti
koju serviraju nam
na pozlaćenim pladnjevima
trulog voća…
Nisam ja za ovaj svijet
ne nikako,
ali nada ipak umire posljednja,
zar ne?
Martina Kopić
