O tebi ću šutjeti
dok pepelom zlato pokrivam
i svilenim koncem rane skrivam.
Dok lažu me nadanja o tebi ću šutjeti.
Dok sluti me čežnja,
dok lome me kajanja.
O tebi ću šutjeti i dok bijeli biser gaziš
i kad krv u nemir pretvoriš.
O tebi ću šutjeti
i kad usne u tvojima se utope
kao pčela u med.
Izgubiti, kao leptirov let.
O tebi ću šutjeti
i kad suze kliznu niz zidove
a svemir, napokon, usvoji sve krikove.
O tebi ću šutjeti i kad pitaju gdje si
ruku na srce spustit ću tek,
sve nedorečeno u meni,
nek počiva zauvijek.
Marijana Šimić
