Kao da se probudiš iz stoljetnog usnuća, uz pregršt emocija, doživljaja, onoga što želiš reći… Gledaš na taj san nekim drugim očima. Promatraš sve oko sebe, sat otkucava… Vjeruješ, a opet lagano, kao da nestaješ iz dana u dan. Svaka ti je sekunda kao paučina koja te omotala, guši te i ne da mira. Čini se da nema izlaza. Ključ je u tvom srcu, tajne su duboko u nemiru. Kako dalje? I tada, u trenutku svjesnosti – oslobodiš se, prodišeš, ponovno oživiš. Sve se to događalo kroz par sekundi. Prazan papir, preplašene oči. Ovo je dio procesa- ništa više… Život nije bajka. Borba je s vidljivim i nevidljivim nitima koje nas sputavaju – pomalo jezivo, ali vjerodostojno. Vode nas ka našem cilju trnovitom stazom, uz poneku ružu…. Često smo previše inertni, izgubljeni, a ne bismo trebali biti. Samo nam je sreća potrebna, no, ponekad ju je tako nemoguće pronaći…
Lorena Vojtić
