Koliko boli čovjek za života uopće može podnijeti? Koliko nas puta mogu lomiti i koliko puta nakon svakog sloma možemo nastaviti dalje? Je li Nietzsche bio u pravu? Što te ne ubije, zaista te ojača?
Pretpostavljam da ste svi vi prošli kroz jednu ili više situacija u kojima su vas lomili, ubili vam volju za nastaviti dalje, ali nisu ubili vas.
Jesu li vas to ojačalo?
Ja sam prošla kroz nebrojeno situacija koje me nisu ubile, ali sam od njih još uvijek na neki način oštećena. Jesam li jača? Jesam, ali prije nego što sam ojačala, krvarila sam jako. I boljelo je.
Ovaj svijet je postao toliko okrutan da će vas ljudi željeti povrijediti iz zlobe, a ponekad i iz čiste zabave.
Što učiniti po tom pitanju? Kako poslati svoju djecu u takav svijet? Mogu li oni podnijeti ono što smo mi nekad mogli možda ne s lakoćom, ali podnosili smo.
Ne možemo ih držati pod staklenim zvonom, ali možemo im ukazati na to da je svaki pad i neuspjeh prilika za učenje. To je prilika da počnu ispočetka, na novim temeljima. Moramo ih naučiti da samo nakon sloma i padanja mogu ponovno ustati. Ne mogu, već moraju! Možda će i oni krvariti, ostat će im ožiljci ali njih neka nose s ponosom jer su se uzdigli i nakon sloma izašli kao pobjednici.
Je li te ubilo? Nije? Dobro si, pobijedio si i moraš dalje! Možeš ti to!
Kolumna: Na valovima riječi – Anna H.
