Ako ti napišem pjesmu
hoćeš li čuti note?
U pozadini izmiješane
sa strahom,
u suštini rasute?
I zapjevam li tiho
mnogo tiše
no što ti zvuci se čuju,
hoćeš li znati
da ja sam
u jecaju svakom
u zamrznutoj tišini?
Riječi još su u grlu,
a papir ostaje prazan,
melodiju pjevuši
tek srce,
a taj zvuk
odviše je glasan.
Karolina Obradović
