Linina mladost naprasno je prekinuta kad jedne noći u njezin dom upadne sovjetska policija. Nasilno odvodi nju i roditelje te njenog mlađeg brata. Ni ne sluteći što se događa bivaju odvedeni i deportirani u ropstvo. Sovjetski je savez okupirao baltičke države Litvu, Latviju i Estoniju, a svi oni koji su se našli na popisu smatrali su se protivnicima sovjetskog režima. Od preživljavanja u logoru u Altaju do onog na samom rubu sjeverne polarnice, Lina se s majkom, bratom i još tisućama ljudi bori za vlastiti život.
Roman je prepun emocija, strahova i nadanja. Kako preživjeti i savladati umijeće preživljavanja ovi ljudi su saznali na vrlo težak i okrutan način. Strah i nemoć, hladnoća i neimaština dovodila ih je do ruba, ali neki od njih ipak su uspjeli umaknuti padu u neizbježan ponor smrti.
Tužno je čitati kako je ljudski život krhak, a tako mu je malo potrebno da nastavi živjeti. Kad mu je oduzeto sve, pa čak i ono najvrjednije – ljudsko dostojanstvo, čovjek je spreman prihvatiti i ono najgore u zamjenu za vlastiti život. Snaga koja je u ovoj priči neiscrpna je upravo ona koja izvire iz samoga srca i ljudskosti koju su imali hrabrosti pronaći u sebi unatoč svim nevoljama.
Za kraj, tu je rečenica koju ću jako dugo pamtiti:
“Jeste li se ikad zapitali koliko je vrijedan ljudski život? Toga jutra, život moga brata vrijedio je koliko i džepni sat.”
Karolina Obradović
