I sviće rumena slavonska zora
ravnica se kupa u svježoj rosi,
odzvanja jutro od ptičjeg zbora
pjesma slavuja mir mi donosi.
Ravnica se budi i traži sunce
da dade joj svoje topline malo.
Na trešnjinom listu bisera zrnce
u kojem se sunce ogledalo.
I sviće rumena slavonska zora,
ravnica me pjesmom sebi doziva,
dok pleše sunce u staklu prozora
duša se voljenoj zemlji otkriva.
I putuje tako na pjesmi slavuja,
leti na zlatu sunčeva sjaja,
pjesma u srcu raste i buja
u njoj je ljepota rodnoga kraja.
I nosi rumena slavonska zora
pjesmu ravnice ka nebu plavom.
Duša mi znade da opet mora
pjevati selu što putuje s Dravom.
E moja slavonska zemljo ravna
moje te riječi zauvijek grle,
u njima spavaju sjećanja davna
tebi od uvijek radosno hrle.
Sandra Kopić
