Koliko god dugo pomišljali i razmišljali…
Kada se okrenemo unatrag koliko nam sjećanje seže uvijek se možemo još nečega sjetiti…
Možda je to neka sitnica ali za naš život može biti od velike važnosti…
Kada se pogledamo u ogledalo moramo biti iskreni do srži…
Ne smijemo ništa stavljati pod tepih…
Tek tada možemo biti istinski sretni…
Neki životi će krenuti ispočetka…
Neki će shvatiti da su pogriješili…
Vjerujem iz te pogreške nešto naučiti…
Potrudit se ispraviti ono loše…
Reći nekom oprosti…
To je velika i važna riječ…
Nakon toga dolazi rasterećenje…
Nepraštanjem čininimo prvenstveno sebi loše…
A tako i drugima…
I uvijek se vrtimo u začaranom krugu…
Neki će se borit za ljubav onu pravu i iskrenu…
Onu zbog koje svi u vašoj okolini vidjeti taj sjaj u oku…
Jer kad vi budete sretni…
I vaša okolina će uz Vas procvjetati…
Možda ćete baš Vi naučiti druge…
Kako postati istinski sretan…
Prvo krenimo od sebe…
I vidjet ćeš koliko si putem učinio…
I svaki novi dan je još jedan ispit…
Zato digni glavu gore…
Radujmo se malim stvarima jer one su u stvari tako velike…
Zato učinite nešto za sebe…
Zavolite sebe da bi vas drugi voljeli…
Maja Ćulumović
