Sanjam snove, poput mjesečara ostavim stope u pijesku.
Jedan ključ na privjesku, da otključam vrata koja do tebe vode.
Jedna kap u moru želja ostavljena na mom dlanu.
A na dlan sve riječi stanu.
Pišem ih nevidljivim perom stojim na peronu sa koferom.
Jedan cvijet za jedan svijet koji ne postoji, šta ako ti kažem da idem za koracima tvojim.
Čuvam te, ali iza zidova da me ne vidiš.
Sjena na listu, živimo paralelu istu.
Ostavljeni tragovi boje na kistu, povlačim linije crtam kako se sjećam tvog lika sa one fotografije. Pamtim taj osmijeh, korak tvoj prati korak moj.
Sunce pomjera sjenu, cvijet žute boje otvorio latice svoje.
Prstima sviram po harfi, ona je luk i strijela koja metu traži.
Samo jednom kaži u kojoj ambalaži se krije sve ono što tvoje srce reklo nije?
U ovoj igri sjena jedna poruka ostavljena.
Čitaš i sebe pitaš ko te traži?
Ti ne možeš da se sjetiš blokirah ti ta sjećanja.
Vidiš pregršt žutih cvijetova, u ljepoti vrtova opet sam pobjegla.
Nema ostavljene cipele, ne vjerujem u bajke i da postoje pepeljuge.
Ni da se bundeva u kočiju pretvori, ni da se princ kad otvorim vrata pojavi.
Živim realnost, gdje se nalazim, to je tajnost.
Dotaknuću lice tvoje dok budeš spavao.
Vidjećeš me u snu, a nećeš znati da sam stvarno bila tu.
Čućeš stope kako lagano prolaze po sobi. Otvorićeš oči i vidjeti sjenu na zidu.
Na Tv-u filmovi idu, kasni su sati u snove se vrati.
Ako tamo vidiš djevojku kako te prati i cvijet žute boje stavlja na dlanove tvoje, sjeti se tog kad budeš u vrtu gdje cvijetaju bundeve, vidjećeš moje tragove, oni te u ljepša jutra vode.
Jesen i listovi putuju poput ptica, sretneš neka lica poznata, otvaraš sjećanjima vrata.
Tu sam i kad putujem na istom mijestu stanujem u tebe vjerujem.
Isto se smijem, isto plačem suzama skrivenim.
Isto te grlim i volim kao u sjećanjima tvojim, tako sad i ovdje, postojim.
Da li si vidio ljepote dana, rekao riječi koje znače ljubav sa usana?
Da li si osjetio sigurnost u zagrljaju?
Da li si pronašao jednu kuću i vidio kako te čekam ispred ulaza da podjelimo sreću u toplini doma kog smo zajedno sagradili i one cvijetove posadili.
Oni su simbol ljubavi ne zaboravi.
Naći ću te, samo mi poruku ostavi.
Čekam te tamo, ti znaš gdje ljubavi…
Milena Vujinović
