Zaustavi u vremenu
korak koji htjela si
tako nespretno učiniti
prema ponoru
ništavila
i razmisli…
Raširi svoja krila
još ljepote ima
svuda oko tebe
usprkos sivilu vremena
i svim nedaćama…
Zaustavi u vremenu
taj jedan korak
i ne naginji se
da ponor ne gleda
u oči tvoje
suzama ispunjene
one su samo lijek
ne tvoja slabost…
Raširi krila svoja
i vini se u visine
iste one nedostižne
ujedno iste one koje
čekaju te…
Jaka si,
jača od svih oluja zajedno
i to dokazuješ samim
time što
još uvijek
koračaš visoko
uzdignute glave…
Zaustavi u vremenu
apsolutno sve i
leti slobodno
tamo gdje sve
bolje je…
Martina Kopić
