Jednom
Kada nemarno odlutam
u kišno jutro
I stopim se sa šumom kapi
Što lijeno poziraju na prozoru
A vjetar koketno
Moli da ga slijedim…
nestat ću.
Dok život oko mene bitke bije
Hladan i nemilosrdan kakav jest
Uz grubo upozorenje kazaljki sata
Sve zanemariti ću.
I žuljeve na srcu
I nebitno prolazno vrijeme
Jer kajanje nije moj suputnik
Nije mi važno
Zažmiriti ću
i kada sve me zaboli
Krvariti ću.
Taj prokletnik
Čest mi je gost.
I kada sve stane
Uspori
I znano i ne znano
I vrijeme i ljudi
Samo moje misli
Nemilosrdno jurit će.
Živjet će i kad život prođe.
Marijana Šimić
