Noć kad me muči nesanica
Oblačim najljepšu haljinu
I trčim bosonoga
Gdje sivi oblaci
Žele prekriti prekrasno nebo
A ja u tim besanim noćima
Kad mjesec je tako lijep
Dotaknuti mogu
Ono daleko
A srcu blizu
Mogu razgovarati
Mogu pisati
I samo u toj noći
Mogu te voljeti
Beskrajno
Samo tada oblaci prekriju
Tu ljubav
Koja se rodila u noći punog mjeseca
I uvijek se vraćam toj ljubavi
Neispunjenoj do kraja
Al ona uvijek na jastuku mome spava
A ja gledam je
Dok nesanica
Neda mi mira
Ja rukama dotičem jastuk
Pun ljubavi i posebnog mirisa
Mirisa ljubavi
Dok mjesec obasja
Moje lice
Haljinu bijelu
Dok trčim bosonoga
U susret tebi…
Da dodirnem jastuk
Pun tvoga mirisa…
Maja Ćulumović
