Misliš da ja ne sanjam da smo zajedno, da se budimo jedan pokraj drugoga, da mi poželiš dobro jutro uz osmijeh i poljubac?
Misliš da ja ne sanjam kako te dočekujem doma kada dođeš s posla, kako zajedno ruku pod ruku se šetamo gradom?
Misliš li da ne sanjam kako svaku večer uz kokice gledamo filmove, zezamo se, grlimo i mazimo?
Misliš li da ja ne sanjam da si ti posljednje što vidim prije nego zaklopim oči i prvo kada ih ujutro otvorim?
Sanjamo oboje, ali su i nam to oduzeli… pokušavamo sa svojim snovima i željama pobjeći od surove stvarnosti, ali nam ne dopuštaju.
I što smo učinili?
Dopustili im da pobjede.
Razdvojili se jedan od drugoga iako nam duša plakala, srce krvarilo, a mi upali u još veću tugu i usamljenost.
Susan Day
