Još od djetinjstva slušamo da je život teška borba i da se moraš brinuti u životu kako bi dokazao da ti je do nečega stalo i kako bi se, na kraju krajeva, za to nešto izborio. Ljudima je usađeno da je briga primarna emocija i da se ona podrazumijeva čak i kao način života. Ako ne brineš, bezosjećajan si. Ako se ne boriš u životu, lijen si i nikada nećeš ostvariti ono što si naumio. Ako ti nije teško u životu, očito nešto radiš pogrešno.
Budući da im takve misli ne služe, mnogi pokušavaju pobjeći od njih, hineći sreću i ispunjenost. Uvijek se iznenade kada se navedene tvrdnje zapravo pokažu – točnima.
Da, istina je. Nije lako živjeti.
Nije lako prehraniti cijelu obitelj od jedne tako nedostatne plaće. Nije lako raditi po cijele dane za minimalac i pritom ne biti ni cijenjen na radnom mjestu.
Nije lako završiti fakultet, dobiti diplomu i zaposliti se, osim ako nemaš dobre veze. A vjerujem da ni tim ljudima s vezama nije lako jer znaju da nisu pošteni.
Nije lako pronaći partnera za cijeli život. Teško je naći uopće takvog prijatelja, a kamoli osobu koja će pristati na to da dijeli s tobom apsolutno sve što život sa sobom nosi.
Nije lako izgubiti osobu koju voliš i gledati ju kako pati, a ne možeš joj pomoći.
Nije lako ponekad se osjećati kao da nemaš kontrolu nad sobom i svojim životom. Nije lako boriti se s depresijom, anksioznošću i tjeskobom kojoj ne znaš razlog i svakodnevno razmišljati o tomu hoćeš li uopće uspjeti preživjeti današnji dan.
Nije lako suočavati se s teškim dijagnozama, bolestima i liječnicima koji ti govore da ti je ostalo još mjesec dana života. Nije lako provesti život u invalidskim kolicima, slijep, gluh, siromašan ili možda, ne daj Bože, bez krova nad glavom.
Nije lako susretati se s kritikama, osudama i tuđim komentarima koji nerijetko zapravo nemaju veze s tobom. Nije lako od rođenja živjeti u svijetu u kojemu se konstantno moraš dokazivati – prvo roditeljima, potom rodbini, pa tetama u vrtiću, nastavnicima, profesorima, poslodavcu.
Nije lako biti ocjenjivan od strane ljudi koji često ni sami nisu spoznali vlastitu vrijednost. Nije lako slušati tuđa prosuđivanja na temelju nečega čega možda nisi ni svjestan i što postoji samo u njihovim glavama.
Ništa nije lako.
Međutim, tko je ikada rekao da će biti?
Doživjet ćeš mnogo puta u svom životu nepravdu. Neće te svi prihvatiti. Koji god posao radio, čime god se bavio, što god učinio za sebe ili drugoga, uvijek će se naći netko tko će ti reći da nešto u tomu nije bilo dobro.
Neće svi prihvatiti tvoju borbu niti je gledati na isti način. Ljudi često sami sebe ne razumiju pa neće razumjeti ni tebe, tvoje postupke, želje i snove koje želiš ostvariti. Mnogima se nećeš svidjeti, ali nekima i hoćeš.
Uvijek će postojati ljudi koji će ti zamjerati nešto što uopće nisi učinio. Bit će i onih koji će te napustiti i čudit ćeš se tome, iako to, govorim ti ponovno – uopće neće biti zbog tebe.
Uvijek će biti uspona i padova, teških trenutaka, postavljenih dijagnoza, suza, nečijih dolazaka i odlazaka iz tvog života. S druge strane, bit će i ozdravljenja, i smijeha, i lijepih stvari, i zabave, i uživanja.
Sve je to dio života kojega nije lako živjeti. Teško je, bolno, pa i neizdrživo. Međutim, teže je ne biti svjestan toga.
Kada postaneš svjestan da nije jednostavno, počneš raditi na tomu da si olakšaš jer vjeruješ i znaš da će se to jednoga dana isplatiti, koliko god da ti se u ovom trenutku to činilo nemogućim.
Negdje se svaki tvoj postupak kojim si pobijedio sebe, svako ustajanje nakon pada, svaka prolivena suza i izgovorena molitva zbrajaju i vode te do onoga što zaslužuješ. Negdje dragi Bog preuzima kormilo kada tvoj brod počne skretati s putanje. Negdje ipak postoje ljudi koji te bez imalo dokazivanja s tvoje strane vole i prihvaćaju baš takvoga kakav jesi.
Negdje se ipak krije i rješenje, već ako problem postoji. Negdje te sve teške životne situacije ojačaju, a s rana se skinu flasteri i umjesto ožiljaka ostave ti jak duh i spremnost na nove izazove. Samo to moraš dopustiti.
Nitko nikada nije rekao da će biti lako. Međutim, teže je predati se.
Teže je odustati i vratiti se u zonu komfora. Teže je ugnijezditi se u čahuru u kojoj će ti zasigurno biti lijepo, toplo i ugodno, ali uvijek ćeš osjećati da trebaš izaći iz nje i suočiti se s problemom, umjesto da od njega bježiš.
Kada se pomiriš s time da nije lagano i prihvatiš da se upravo u težini krije vrijednost, shvatiš poantu života, podigneš se i kreneš dalje. Naučiš se izboriti za sebe i više ne brineš jer znaš – život uistinu jest borba, ali ona u kojoj na koncu pobijediš.
Kolumna: Pokaži svoju autentičnost – Mirela Belaj
