Mila je oduvijek sanjala o princu na bijelom konju, no kako to već biva u životu, ona je dosad imala prilike da samo susreće konje. Imala je već 27 godina, te su je sve njene udate prijateljice počele zezati da će ostati “stara cura” kako je u žargonu bilo uobičajeno reći.
Mila se nije previše obazirala na to, samo je odmahivala glavom i osmjehivala se na te njihove komentare. No kad bi ostala sama, patila je jako zbog tih njihovih izrugivanja, kao da ona nije htjela da se skrasi, da ima nekoga ‘ko će je voljeti, malu kućicu u cvijeću i barem dvoje djece. Ali nekako onaj pravi nije dolazio, iako je ona za svakoga do sada mislila da je onaj pravi. U svaku vezu unosila je cijelu sebe i davala sve od sebe, da se oni uz nju osjećaju voljeno, maženo i paženo, no na kraju bi uvijek ostala sama i u suzama. Svi do sad su otišli na ružan način, ali na najružniji je ipak otišao njen zadnji dečko Ivan. On se posebice potrudio da je povrijedi, nije bilo dosta što ju je vrijeđao na sve moguće načine, te mu večera nije dovoljno topla, te mu košulja nije dobro ispeglana… Na kraju ga je našla s njegovom tajnicom u njihovom krevetu, kad se prije mjesec dana, dan ranije vratila s poslovnog puta. Čak se nije ni potrudio opravdati, samo je rekao da će spakirati stvari i da će sutra iseliti.
Samo tako ode dvije godine veze u vjetar. Od toga je već prošlo dva mjeseca, te je Mila odlučila da je vrijeme da uzme malo vremena za sebe i da otputuje negdje. Negdje gdje će moći malo razbistriti misli i sabrati se. Morala je odlučiti što i kako dalje. Odluka je pala da ode na more u mali Istarski gradić Kastav, koji je sagrađen na 365 metara visokom brijegu ponad Kvarnera. Smatrala je da će joj to mjesto biti idealno da se odmori od svega i da na miru razmisli što će i kako će dalje. Stigao je i taj dan, Mila je krenula da priprema stvari koje će ponijeti sa sobom. Odlučila je da neće nositi puno stvari sa sobom i da će joj mali kofer biti sasvim dovoljan. Sagnula se ispod kreveta da izvuče kofer. Istog trena su joj navrle uspomene na njenu pokojnu baku, koja joj je taj kofer ostavila u nasljeđe. Mila je jako voljela svoju baku Unu, očevu majku. Nije baš vjerovala u sve njene priče, a baka ih je imala pregršt i uvijek ih je rado pričala Mili. Tako je postojala priča i što se tiče ovoga kofera. Sjetila se kako joj je baka uvijek govorila kako je taj kofer jako poseban i kako on nosi ljubav vlasniku, te da je on u njihovoj obitelji već generacijama. Mila baš u tu priču nije nikako vjerovala, jer da je to istina ne bi imala toliko razočarenja u ljubavi, s obzirom na to da je kofer kod nje već nekoliko godina. Ali ipak usprkos svemu odlučila je da će baš u njega spakovati stvari. Kada je Mila stigla u Kastav, već je bilo poprilično kasno. Samo je htjela čim prije da stigne do kućice koju je iznajmila putem telefona i da se baci u krevet. Starica koja ju je dočekala da joj preda ključeve činila se jako ljubazna i druželjubljiva, ali Mili nije bilo do ničega, a kamoli do razgovora s bilo kime. Ljubazno se izvinula i rekla da je jako umorna, ali da ujutro mogu zajedno popiti kavu i pričati. Na što joj je starica rekla da nje neće biti tu ujutro, nego da za sve što će joj trebati bit će odgovoran njen unuk Matej. Mila se malo iznenadila i rekla starici neka uđe da popiju čaj i da joj objasni zašto nje neće biti, kad je s njome sve dogovarala i mislila da će ona biti odgovorna za sve. Starica je ušla s njom i ispričala da je njena sestra pala i slomila nogu. Sutra izlazi iz bolnice, a nema nikoga tko bi se brinuo o njoj. Tako da mora sutra hitno otići da bi bila s njom i pomogla joj dok se ona ne oporavi. Mili je bilo baš žao i ispričala joj se ako je bila malo gruba prilikom upoznavanja, ali da ništa ne brine da će sve biti u redu i neka se ne brine za nju. Ubrzo je starica otišla i ostavila Milu da uživa u miru i tišini, baš ono što joj je trebalo.
Ujutro kad je ustala, nije mogla vjerovati koliko je dobro spavala i koliko je odmorna. Odlučila je da ode do Mateja da joj da smjernice gdje se nalazi trgovina. To joj je sada bilo najophodnije. Za sve što ostalo što bi joj moglo zatrebati kasnije će se pobrinuti. Imala je vremena napretek da istraži maleni otok i uživa u njegovim čarima. Prvo je sebi napravila šalicu kave i izašla na malu terasu koja je gledala prema moru ispod nje. Uživala je tako u pogledu i ispijanju kave, bez ikakvih misli kada začuje kucanje na vratima. Nevoljko je pošla otvoriti vrata s mišlju ‘ko je to prekida u miru i tišini. Kada je otvorila vrata ostala je bez daha, na vratima je stajao muškarac od kojih trideset godina i smiješio se.
– Zdravo, ja sam Matej, baka mi je rekla da navratim ujutro ako ti nešto zatreba.
Mila je toliko bila zatečena njegovom ljepotom, da joj je trebalo nekoliko sekunda da dođe do sebe i progovori. Čak je imala i osjećaj da se zacrvenila.
– Ja sam Mila i mislila sam ja doći do vas čim popijem kavu, ali kad ste već tu, možete i ući i popiti kavu sa mnom, naravno ako želite?
Matej je odmah prihvatio i ušao, a ona mu reče neka je pričeka na terasi samo da mu skuha kavu i pridružit će mu se. Kada je ušla u kuhinjicu nije mogla vjerovati da postoji toliko zgodan muškarac od kojeg joj je zastao dah i tisuću trnaca prošlo niz kičmu. Prekorila je sama sebe zbog takvih misli i natočila kavu u šalicu i iznijela je na terasu.
Ugodno su ćaskali te joj Matej reče da ove godine nije namjeravao dolaziti ovamo, ali da je ipak nešto iskrsnulo u poslu, te da je ipak odlučio doći. Saznala je da i on živi u Zagrebu. Nije mogla vjerovati kada su ustanovili da živi samo nekoliko blokova od nje. Nisu se mogli načuditi kako se nikada do sada još nisu sreli. Jutro joj je prošlo iznenada brzo i nakon dugo vremena baš je uživala. Za navečer su dogovorili da će joj Matej pokazati mjesto, da malo prošeću. Ona se baš veselila tome. Kada je birala što će obući, par puta je samu sebe prekorila, neka se ne ponaša kao neka zaljubljena klinka, jer tako divan muškarac sigurno već ima nekoga. No ipak nije mogla ignorirati leptiriće koji su plesali po njenom trbuhu. Na kraju se odlučila za jednostavnu cvjetnu haljinicu, kada je začula kucanje na vratima.
Požurila je da otvori i ostala oduševljena njegovom pojavom i predivnim širokim osmjehom. Čak joj se učinilo da je vidjela neku iskru u njegovim očima, kada ju je pozdravio. Odmah je odbacila je tu pomisao kao šašavu. Baš bi mi još samo trebalo da se zaljubim, pomislila je iznervirano. Šetnja im je prošla u neznanju, totalno se opustila čim su krenuli. Uživala je u njegovom društvu i pričama. Kada su se našli pred njenim vratima, pozdravio ju je poljupcem u obraz uz dogovor da se vide ujutro na kavi. Mila je ostala sama u ekstazi oduševljena njime.
Dani su prolazili, a da se Mila nije stigla ni osvrnuti. Ostao je još samo jedan dan i njenom odmoru je kraj. Bila je toliko tužna da ju je gušilo. Shvatila je da se i protiv svoje volje zaljubila u Mateja, a sada je odmoru kraj i pitanje je hoće li se ikada više sresti. Poučena prijašnjim iskustvima nije htjela biti ona ta koja će išta reći u vezi toga, a Matej nije ništa govorio, iako je znao da sutra odlazi. Kada je otvorila vrata da krene u trgovinu, na vratima ju je dočekala poruka. U poruci je stajalo da je u podne čeka u maloj uvali koju joj je pokazao trećeg dana njenog boravka tu.
Već je bilo pola dvanaest, nabrzinu se spremila i pojurila da ne zakasni na dogovoreno mjesto. Stigla je i ostala je bez daha od sreće ka ga je ugledala kako sjedi na deki okrenut prema moru, okružen laticama ruža koje su činile srce i hrpom malenih svijeća zabodenih u pijesak. Nekoliko minuta samo je stajala tako ukopana u mjestu i promatrala ga s ljubavlju u očima. U tom se on okrenuo, kao da ju je osjetio i široko se osmjehnuo. On ima najljepši osmjeh, pomislila je Mila.
Ustao je i primio njene ruke i poveo je do dekice da sjednu. Gledao ju je nekako gladno i s nekom sjetom u očima istovremeno. I tada se dogodilo, poljubio ju je strastveno i gladno,baš kao što bi jedan muškarac i trebao ljubiti. Kada je se zasitio, nježno ju je pogledao i priznao joj da je voli od prvog dana od kada ju je ugledao na vratima, ali da nikako nije mogao smoći snage da joj to prizna. No shvatio je da je ne želi izgubiti i da je ona prava žena za njega.
Mila je bila toliko sretna zbog toga da je nekoliko trenutaka ostala nijema i samo ga gledala. Napokon je došla do riječi, te mu priznala da i ona njega voli, ali da od straha nije mogla ništa reći. Osmjehnuli su se jedno drugom, prije nego što ju je Matej opet poljubio. Uz obećanje da će odsad sve odmah reći jedno drugome, čak i nevažne sitnice, vodili su ljubav nekoliko puta i uživali jedno u drugome, kao nikada do sada…
Na povratku kući Mili stiže poruka, Matej joj je pisao koliko je voli, te da jedva čeka da prođe ovaj tjedan i da opet budu zajedno, jer mu već fali. Mila odgovarajući mu na poruku, ne može a da se nježno ne osmjehne. Pomisli koliko je njena baka bila u pravu kada je rekla da kofer donosi ljubav vlasniku. Nadala se samo da je to ovaj put zauvijek.
Martina Kopić
