Dragi ljudi, ne mislim da sam zakasnila sa osvrtom na ovu magičnu priču koju sam upravo dovršila, jer, iako se ona danas povlači sa Wattpad-a, naći će se u našim domovima i krasiće naše police – zato što uskoro ide u štampu, a to je i zaslužila!
Volim Senku, volim njen stil pisanja, volim sve njene priče i to od prvog dana kad sam je otkrila na WP. Nisam se pokajala što sam čekala da ova priča bude završena da bih mogla da je pročitam u jednom dahu, zato što je kraj bio strašno, ali strašno napet.
U ovoj se priči susrijećemo sa dva svijeta. Jedan pripada nama, običnim ljudima, a drugi je dom magičnim bićima. I iskreno, ja bih se najradije preselila u taj magični. Senka je isplela jednu predivnu priču o ljubavi, prijateljstvu, zajedništvu, savezu, ali je isto tako ukazala na probleme s kojima se suočava naš svijet. Da, ljudi su postali previše bezosjećajni i bahati, te stvorili mašine kojima uništavaju i eksploatišu naš dom. S druge strane, imamo svijet koji pripada bićima koja znaju da cijene jedni druge i sve što ih okružuje. Uzimaju od prirode mnoga dobra, a isto tako joj i vraćaju. Problem nastaje onda kad ljudi požele da prigrabe i ono što pripada tim prekrasnim, magičnim stvorenjima. Kad osjete da je rat na pragu i kad im postaje jasno da je neizbježan, predivna bića će se ujediniti kako bi otišla u borbu i zaštitila svoje stanište. Da vam pravo kažem, ne možete ne voljeti sve te likove. Ne možete ne saosjećati sa njima. Odmah će postati vaši prijatelji i poželjećete da i vi imate neku čarobnu moć, pa da im nekako pomognete. Vladari šuma, planina i voda će se sastati i povesti svoj narod u bitku koja će odlučiti da li će njihov čarobni svijet postojati, ili ne. I znate šta? Na tom putu će shvatiti neke stvari, shvatiće koliko vole jedni druge, neki će se i zaljubiti, a neki će, premda još mladi, dokazati svoju snagu i hrabrost. I što je najvažnije od svega, odlučuju da nakon bitke promijene neke svoje zakone i učine ih apsolutno savršenim: svi će moći da budu sa onim koga vole, makar taj neko ne pripadao njihovoj vrsti.
Imala bih štošta da napišem na ovu temu, ali ostaviću vama da otkrijete magiju ove priče, onda kad budete otvorili korice knjige u kojoj ćete je pronaći. Ne znam da li je sve ispalo slučajno, ili s namjerom, ali moje viđenje ove priče je da je ovo jedna velika metafora. Jer ovako bismo mogli i mi. Mogli bismo da od našeg svijeta stvorimo magiju. Da manje uzimamo od prirode, a da joj vraćamo više. Da je ne uništavamo, nego da je čuvamo. Da jedni druge zovemo brate/sestro i da živimo ujedinjeni, zauvijek. Da se samo volimo i poštujemo i da se nikad ne dijelimo po vrstama, jer na kraju krajeva, svi smo jedno i ovaj svijet pripada svima nama.
Senči moja, hvala ti na ovoj divnoći! Mislim da si ovom pričom otopila srce svima nama, jer ova priča je puno više od onoga što je napisano. Između redova postoji nešto što smo svi mi, koji smo je pročitali, osjetili srcem i dušom.
Darya Noel Mason
