Bačena kao sjeme
u zemlju suhu
bez kapljice vode,
bez vrijednih ruku,
da istrgnu korov
i travu što je guši
da iznikne kao stabljika
na nečijoj duši.
Probija se teško
jer u srcima ljudi
ne nalazi mjesto,
bezimena, ostavljena,
zahvaljuje za kapljicu kiše
i za toplinu suncu.
Još u trnju širi miris
i odaje ljepotu
nježna poput cvijeta,
krhka, ali snažna
dočekat će tako
još mnoga, mnoga ljeta.
Karolina Obradović
