Ostavi masni trag
na papiru svojih snova
tražeći utjehu
tamo gdje ona više ne postoji…
Ostavi slova
za vječnost
da čita ih
neki usamljeni putnik
na peronu
davno zaboravljenih
nadanja…
Ostavi dio sebe
spakiran
između redova
tamo neke
pradavne melodije
dok zaljubljeni plešu
svoj ples ljubavi…
Ostavi tragove
svuda ih pomalo
skrivajući od pogleda
znatiželjnih,
sačuvaj ih samo za one posebne
čiji sjaj i
u mraku je sposoban
obasjati te…
Martina Kopić
