O kako te žalim kapljice moja
što pala si iz oka
neslavno, hladno,
po tko zna koji put
sama, naravno,
ali jednom sve
postat će svejedno
jučer, danas, sutra
stopiti se u jedno
kad sjećanja
utonu u zaborav,
a ljudi postaju sjene,
jer čovjek tako površno
pušta svoje korijenje.
Karolina Obradović
