Ono što nemam stisnem u šaku,
na pola praznu, a punu zraka
i propustim trenutak jer nije sve tako,
baš tako kao što kažu,
u jutarnjim satima, u mirisu svježine
toploj šalici čaja,
dok vani vjetar neumoljivo vije.
Skupim u šaku ono što imam
i ono što nemam,
ispijem gutljaj i zagrlim toplinu
nijemu poput kristalno bijelog snijega.
Karolina Obradović
