Prošli smo putovima satkanima
od zvjezdane prašine tražeći
iskren pogled, tišinu i opori miris
borova.
Slušali smo na svojim putovanjima
pjesmu lišća i vjetrova, prepuštali im
svoje srce do kraja, bezuvjetno.
Skidali smo mrak s neba i lomili ga
ne bismo li pobijedili nataložene strahove.
Očekivali smo preokret i toplinu riječi,
išli smo drugima u susret raširenih ruku,
spremni da im podarimo nježnost,
samo nismo imali snage
pružiti ruke jedno drugome,
jer blizina nekad jače boli od daljine.
Jasmina Bosančić
