Ne ostavljaj me samoga
jer gore stvari nema
do li vjerovati
i ostati prepušten
Sačuvaj koji adut
iz samoće sina svoga
Nema više onog dobrog
iz prošlosti
Nema više strasti
ni slatkog iščekivanja
(bez obzira na najčešće –
Ništa!)
Nema više besplatnog voća
Pa opet ja vjerujem
dok štapom po mraku klatim
Sačuvaj koji adut
iz samoće sina svoga
Krhko je ljudsko tijelo
I podložno grijesima
Ni skrivao nisi
da mi je oprošteno
A ja te ne mogu naći
Premda vjere plamičak
gori mi na ramenu
Smije mi se Legija
Pogreška je poricanje
Sačuvaj koji adut
iz samoće sina svoga
Kakav je novac
da se opečem o tvoje srce
Da omekša moje
od miline
A znaj da nada moja
nije izgubljena
Makar si zastrt
od mene
otmice velovima
Sjedim na osunčanom kamenu
Sam usred svijeta
i razočaran
Sačuvaj koji adut
iz samoće sina svoga
Smrti ja se ne bojim
Jer to je samo još jedan život
I prilika da me primiš
Bar u dlan
Gabrijel Barišić
