Na dalekom sunčanom žalu,
Ljenčario je zlatan kamen.
Suncem okupan,
Umišljen,sam sebi dovoljan.
Šepurio se u pijesku ,
I pravio važan.
Pomislio tvrdi egoista
biti će obožavan
kada vide kako blista.
No, svaka ga noga gazila
I u pijesak sve više tonuo.
S vremenom, u zrno se pretvorio
I u moru zauvijek nestao.
Marijana Šimić
