Često se priča o postu jer je uvijek bio dio prehrambenih navika čovjeka.
Kada govorimo o postu, možemo pričati o namjernom, hotimičnom postu koji obično prati neki redukcijski oblik dijete, ili pak onom nenamjernom, kada su okolnosti takve da hrane jednostavno nema.
Živim u društvu u kojem se borimo s viškom kilograma i problem nam je postići i/ili zadržati željenu tjelesnu masu. Posežemo za redukcijskom dijetom i razmišljamo kako se post uklapa u ovaj “projekt”.
Naime, s obzirom na vrijeme trajanja posta, dijelimo ga na intermitentni post (naizmjenični post), i dugotrajni.
Dugotrajni kao terapeutski ne dolazi u obzir zbog velike mogućnosti razvoja mnogobrojnih bolesti deficita pa i više esencijalnih nutrijenata.
Kada govorimo o intermitentnom (povremenom), postu, nudi nam se nekoliko obrazaca, najčešći je onaj 16:8, i to od 12 sati ujutro do 20 sati navečer kao doba hranjenja i pijenja, a zatim post tijekom noći i do 12 sati sljedećeg dana. Ovaj oblik posta podrazumijeva preskakanje doručka koje dokazano šteti redukcijskom programu te često dovodi do kontraučinka to jest, nekontroliranog debljanja. Iako kao liječnik i nutricionist nisam sklona ni jednom ovakvom obliku posta, smatram da je ipak prihvatljiviji onaj drugačije biokronologije, to jest, s dobi u kojoj je jede od 8 ujutro do 16 poslijepodne, a između se posti.
Nemojmo zaboraviti da je i noćno nejedenje isto oblik posta.
Iako ima puno ohrabrujućih rezultata i među ljudima koji su primjenjivali intermitentni oblik posta, javili su se i nedostaci ovog oblika hranjenja kao, na primjer, izgladnjivanje tijekom produženog doba nehranjenja dovelo bi do prejedanja u doba jedenja i posljedično bi željeni rezultati izostali ili bivali čak i lošiji.
Uslijed nedovoljne raznolikosti i umjerenosti u hranjenju u doba hranjenja dolazilo bi i do različitih bolesti deficita najčešće vitamina i minerala.
Zato, nisam zagovornik intermitentnog posta kao oblika redukcijske dijete ako se ne sprovodi u kontroliranim uvjetima kao što su bolnice ili slične institucije.
Inače, post sam po sebi ima mnoštvo dobrih posljedica, čak produljivanje telomera na kromosomima, što svakako ima za posljedicu anti-aging efekt, povećanu neuroplastičnost i bolje kognitivno funkcioniranje.
Dakle, dobrobiti posta postoje.
Ostaje pitanje: ne koji način i kod koga?
Marijana Martinčić, dr.med.,nutricionist
