Vojni stražari mrka lica
Stranputicom hode.
Cik- cak uz oštar rub
Slijepca za ruku vode.
Izobličene stijene
I zastrašujući muk
Zaleđene starčeve korake
Prati sove huk.
Snažne ruke ga tuku,guraju
Pognuo je glavu,stisnuo se uz stijenu
Kao čopor vukova gladnih
Rukom zaštitio je lice od udaraca bolnih
Isprekidanih slika zbor.
Na gležnjevima bolan čvor.
kao istančan miris kave
Strah, struji mu kroz vene.
Nad nebom žuti mjesečev sjaj
Predosjeća starčev kraj.
Nad liticom sivi sokol tužno je kružio.
I posljednjim krikom smrt najavio.
Marijana Šimić
