Svaki put sve mi je teže pisati o romanima temeljenim na stvarnim životima i događajima. Dok čitam ne mogu se oteti dojmu da se susrećem “licem u lice” sa stvarnim imenima i sudbinama koje nikad ne bi trebale biti zaboravljene. Možda u tome i jest sva težina, ali ona je toliko moćna i snažna da ne ostavlja gorčinu već naprotiv, daje mi snagu za teške dane. Ružno je možda reći da sam uživala u čitanju, zato radije kažem da sam kroz čitanje ovog romana ponovno u sebi osvijestila važnost svega što jesam, što posjedujem i svega na čemu sam (i trebam svakodnevno) biti zahvalna.
Caroline Ferriday suradnica je konzulata u Francuskoj i od samog početka rata zalaže se za pomoć potrebitima. Kroz svoju volju, rad i neiscrpnu ljubav svoj privatni život, napose onaj ljubavni, ostavlja po strani.
Kasia je mlada Poljakinja u godinama kad je željna ljubavi i pažnje. U svojoj bezazlenoj želji da bude primijećena pridružuje se pokretu otpora ni ne sluteći da će ta odluka odrediti ostatak njezina, ali i života njenih najmilijih.
Herta je njemačka liječnica na početku karijere uvjerena da će svoj daljnji napredak ostvariti u državnoj službi. Našavši se u ženskom logoru u Ravensbrücku Herta svjesno prihvaća i igra svoju ulogu u svijetu nacističkih tajni i moći.
Životi triju naizgled potpuno različitih žena nepovratno će se povezati. Njihove priče vode nas iz jedne krajnosti u drugu i naposljetku dotiču istu točku u kojoj je zapisana ogromna povijesna tragedija. Kasia je na žalost samo jedna od mnogih Zaboravljenih djevojaka no zaslužujući ovakvim pričama one nikad neće i nikad ne bi smjele biti zaboravljene.
Karolina Obradović
