Mojoj majci
I
hrast baca sjenu
i na mjesečini
puknuti granit
koji pije maglu zore
uz put prema rijeci
provedoh cijeli život
tražeći odgovore
i umrijet ću
ne našavši
sunce
ovdje izlazi
u pijevu kukavice i drugih
i šutnji čovjekovoj
na žegu se priprema
čekat ćemo dan u godini
da prinesemo
krizanteme na taj grob
golemi hrastovi
natječu se u starosti
s najstarijim grobovima ovdje
a na njihovim vrhovima
vječno zelena imela
ovdje u tišini
stanuje strah
dok vjetar puše
kroz dolinu
nema se što činiti
već sjediti čekajući prijatelje
prijatelje
koje si ostavio u pijesku
bježeći prema sjeveru
ostavljajući sve to
sve te dvojbe
ljubavi u pustinji
davno
računi naših života
ne stanu pod tepih
tu nećeš preživjeti, bojim se…
u mračnom šipražju ponora
čeka nas sredina puta
pusti neka moć teče
moć neka slobodno teče
ovim usjekom
II
ovdje negdje
na ovom mjestu
gdje stojimo
kao da je skriven ocean
ja ga čekam
da se dogodi
taj konačan prebačaj
u drugu dimenziju
da gledam daleke brodove
i fatamorgane
oceana, a ne pustinje
ne prošlost ni sadašnjost
već budućnost je otrcana
osuđenici na more
isti su kao i oni na rat
pristajanje ne donese spokoja
već osuda na prokletstvo pučine
a umirem
u tišini svemira
šteta je učinjena
iščekujući na mirisnoj radijaciji sunca
taru se poput mlinskog kamenja
vremena
prošla, sadašnja, buduća
život je brašno
možda znam
a možda blefiram
ovdje u mračnom šipražju ponora
obiluje koprivama svake vrste
i medvjeđim lukom
a tamo na rubu je divlja ruža
ja ipak bježim
od robovanja zemlji
u obliku povijesti
pa ipak mi slatko miriše
ova plodna zelena gruda
vidim
još uvijek golu granu
kako se ziba na vjetru
gdje se uzdiže iz ožutka
dok razmišljam
bludeći po pojavstvima proljeća
moja majka za mene pripravlja ručak
Gabrijel Barišić
