Pojavljuješ se niotkuda.
Vidim te u daljini.
Nepomično stojim na pločniku
i posmatram kako se žurno
probijaš kroz gužvu ljudi
koji hodaju zamišljeno
oko nas, u svim pravcima.
Stižeš do mene
i ni sama ne znam
kad smo se prije stvorili
u onom našem restoranu
u kojem mi po ko zna koji put
priznaješ da me voliš.
A onda, vidim sebe,
vidim nas, odnekud sa plafona.
Ležimo na postelji od svile.
Svjetluca njena biserna bjelina
kao snijeg usred zime.
Kosa mi je razasuta svuda
po tvom jastuku.
Osjećam toplinu tvog dlana
na svom obrazu.
Usne su ti mekše nego ikada,
grubo pritisnute na moje.
Obuzima me poznat osjećaj
dok se uvijamo jedno oko drugog
kao dvije zmije.
Bura se komeša nisko u mom stomaku.
Krećeš u osvajanje svih mojih teritorija.
Šapćeš mi nešto nerazgovijetno,
a onda se probudim,
vrela, znojna i zadihana.
Svjesna da su mi zbog tog sna
potekle dvije suze.
Jedna curi niz lice,
druga niz unutrašnju stranu butine.
Darya Noel Mason
