Koliko god u sebi govorila
Ti si hrabra
Ti možeš toliko toga
A onda te slomi neka sitnica
I znaš da si krhka žena
Svi imamo svoje granice
Koliko i do kada možemo
I kad se u jednom trenutku slomiš
Kao čaša od stakla
Kada suze krenu niz tvoje lice
Poput rijeke
Pusti ih
Ne srami se zaplakati
To je odlika hrabrih
To je čišćenje svega negativnog
Što smo skupili slušajući druge
Udovoljavajući svima
Da si izgubio sebe
I pitaš se
Tko sam ja
Što volim a što ne
Koju glazbu volim
Što me čini sretnom
U moru osoba kojima ste okruženi
Možda jedna ili dvije osobe
Znati će sve o vama
A kad nekog volite
I poznajete
Ne trebate ni pričati
Osjećate da se nešto događa
Zato poželim otići
Negdje u samoću
Gdje ću najjače čuti
Što mi srce ćuti
I godit će mi taj mir
Taj dio kojeg se svatko
Sa vremena na vrijeme zaželi
Uvijek moramo pronaći sebe
Da bi dali najbolje od sebe
Moramo naučiti voljeti sebe
Da bi nas drugi poštivali
Primjećivali tu našu unutarnju snagu
Jer ne dajte nikom za pravo
Ono što smatrate da nije ispravno
Odite u najdublji dio sebe
Pustite suze
I krik od rana
Oprostite ako možete
To je najveći dar
I lijek
Oprostite zbog sebe
Svog mira i zdravlja
I krenite polako
U novi dan
I vidjet ćete kako je godila
Tišina
Mir i spokoj
I suze što su nas pročistile
Da koračamo
Dostojanstveno
Sa osmjehom na usnama
Maja Ćulumović
